Nikakav alarm, nikakav dramatičan simptom. Samo kolegica koja je pogledala i primijetila ono što ja sama nisam - uvećanje štitne žlijezde koje je bilo tu, vidljivo, ali neprepoznato.

Taj trenutak me je podsjetio na nešto što u farmaceutskoj praksi vidim svaki dan, a rijetko glasno kažem: apoteka nije samo mjesto gdje se preuzima lijek. Mi smo tačka u zdravstvenom sistemu gdje se pacijent pojavljuje češće nego kod bilo kojeg drugog zdravstvenog radnika - bez zakazivanja, bez straha od "gubljenja vremena ljekara", često i bez svijesti da nešto nije u redu.

Zato primjećujemo. Oscilacije u izgledu, umor koji se ponavlja, pitanja koja pacijent nije postavio nikome drugom. Farmaceut koji sluša i gleda - ne samo izdaje - može biti taj koji uputi dalje.

U mom slučaju, bila sam ja sama sebi ta linija. I to je promijenilo mnogo toga što je uslijedilo.

1. Hashimoto kao početak, ne kao cijela priča

Hashimoto tireoiditis nije samo izolovan poremećaj štitne žlijezde. Zbog preklapajućih genetskih i imunoloških mehanizama, statistički značajno povećava rizik od razvoja drugih bolesti - posebno kod žena.

Velika populacijska studija na više od 22 miliona ljudi, objavljena u The Lancet 2023. godine, potvrdila je da 19 najčešćih autoimunih bolesti zajedno pogađaju oko 10% populacije, od čega čak 13% žena i 7% muškaraca i da se u značajnom broju slučajeva javljaju zajedno, češće nego što bi se moglo objasniti slučajnošću [1].

Iza te statistike stoje konkretni životi: pacijenti koji godinama kruže između specijalista, čiji simptomi ne odgovaraju terapiji, koji se ne osjećaju dobro unatoč nalazima koji su "u granicama normale". Ja sam bila jedna od njih.

2. Dijagnostička sjenka: Važnost aktivnog pacijenta

Tokom trudnoće razvio se uporan kašalj koji nije prolazio. U potrazi za uzrokom, pretrage su otkrile trombofiliju, PAI-1 polimorfizam, nasljedni poremećaj koagulacije koji povećava rizik od tromboze i komplikacija u trudnoći.

To me je naučilo na fenomen koji u medicinskoj literaturi postoji pod nazivom dijagnostička sjenka - situacija u kojoj poznata dijagnoza nesvjesno usmjerava pažnju samo na sebe. Nije to greška, to je priroda kognitivnog procesa u medicini. Simptomi se smještaju u poznati okvir, a sve što iz njega izlazi teže je uočiti, posebno kada je konsultacija kratka, a pacijent pasivan.

I tu leži naša uloga.

Kada dođemo pripremljeni s jasnim opisom simptoma, s pitanjem koje smo unaprijed formulirali, sa svješću da nešto ne sjeda na mjesto unatoč terapiji mijenjamo razgovor. Ne da osporavamo, nego da dopunimo sliku. Ljekar vidi pacijenta dvadeset minuta. Mi živimo u svom tijelu dvadeset četiri sata.

U mom slučaju, ta radoznalost, odbijanje da kašalj u trudnoći prihvatim kao nešto sporedno otvorila je novo poglavlje u razumijevanju mog zdravlja.

3. Crijeva i lijek: Veza koja me natjerala da razmišljam drugačije

Možda najtiši, ali farmakološki najznačajniji dio moje priče.

Godinama sam imala probavne tegobe: nadutost, nepravilnost, postprandijalni nemir, koje su tretirane kao funkcionalni gastritis. Odgovor je na kraju bio intolerancija na laktozu. No pravi uvid nije došao iz simptoma. Došao je iz literature.

Kada sam naišla na studiju Asik et al. iz 2014. koja je pratila pacijente s Hashimotom i intolerancijom na laktozu, rezultati su bili jasni: osmosedmična dijeta bez laktoze dovela je do statistički značajnog pada TSH, bez ikakve promjene doze levotiroksina [2]. Noviji review Ferrari et al. iz 2024. godine taj mehanizam dodatno razrađuje i skreće pažnju na nešto što se u praksi lako previđa: mnoge tabletne formulacije levotiroksina same po sebi sadrže laktozu kao ekscipijens, što kod pacijenata s intolerancijom može stvoriti dvostruki problem apsorpcije [3].

Slika, međutim, nije jednoznačna. Prospektivna studija Marabotto et al. iz 2022. pokazala je da intolerancija na laktozu sama po sebi u odsustvu drugih gastrointestinalnih komorbiditeta ne mora nužno biti uzrok značajne malapsorpcije levotiroksina [4]. To nije razlog za zanemarivanje, nego poziv na preciznost: kada se intolerancija kombinira s upalom sluznice, atrofičnim gastritisom ili SIBO-om (sindrom prekomjernog bakterijskog rasta u tankom crijevu), klinička slika se mijenja i apsorpcija postaje nepredvidiva.

Ta složenost natjerala me da počnem drugačije postavljati pitanja, i u radu s pacijentima, i u razumijevanju svog vlastitog zdravlja. Nestabilni TSH koji se ponavlja bez jasnog razloga nije uvijek problem doze. Ponekad je problem sve što se događa prije nego lijek uopće stigne do krvi. Stanja se ne posmatraju izolovano.

Dijagnostička radoznalost

Moj zdravstveni put nije išao pravolinijski. Hashimoto je bio početak, trombofilija novo poglavlje, intolerancija na laktozu konačno objašnjenje godina probavnih tegoba.

Kao magistra farmacije s više od deset godina rada s pacijentima, mogu reći jedno sa sigurnošću: simptomi koji ne odgovaraju terapiji nisu imaginarni i nisu tvoja greška. Često su signal da slika još nije potpuna.

Pitati dalje čak i kada već imaš odgovor nije samo pravo pacijenta. To je i odgovornost svakog zdravstvenog radnika koji je dovoljno prisutan da primijeti.

Checklist: Da li tvoja crijeva sabotiraju tvoju terapiju?

Prođi kroz ova pitanja, ne kao test, nego kao razgovor sa sobom:

• TSH oscilira, iako redovno i ispravno uzimaš lijek - uvijek na prazan stomak, 30 minuta prije hrane?

• Doza je visoka, ali se i dalje osjećaš umorno i sporo?

• Mijenjana ti je doza više od dva puta u godini bez jasnog kliničkog razloga?

• Imaš postprandijalne simptome: nadutost, grčeve, nelagodu, posebno nakon doručka?

• Osjećaš se loše unatoč nalazima koji su "u normi"?

Ako prepoznaješ dva ili više od ovih obrazaca, vrijedi razgovarati s ljekarom o intestinalnoj malapsorpciji i eventualnom testiranju posebno ako imaš Hashimoto.

Tvoja dijagnoza možda je samo dio veće slagalice.

Reference

1. Conrad N et al. Incidence, prevalence, and co-occurrence of autoimmune disorders over time and by age, sex, and socioeconomic status: a population-based cohort study of 22 million individuals in the UK. The Lancet. 2023;401(10391):1878–1890. https://doi.org/10.1016/S0140-6736(23)00457-9

2. Asik M et al. Decrease in TSH levels after lactose restriction in Hashimoto's thyroiditis patients with lactose intolerance. Endocrine. 2014;46(2):279–284. https://doi.org/10.1007/s12020-013-0065-1

3. Ferrari SM et al. Lactose intolerance and levothyroxine malabsorption: a review of the literature and report of a series of patients treated with liquid L-T4 without lactose. Front Endocrinol. 2024;15:1386510. https://doi.org/10.3389/fendo.2024.1386510

4. Marabotto E et al. Prevalence of Lactose Intolerance in Patients with Hashimoto Thyroiditis and Impact on LT4 Replacement Dose. Nutrients. 2022;14(15):3017. https://doi.org/10.3390/nu14153017

Ovaj tekst predstavlja moje lično i profesionalno iskustvo i ne služi kao medicinski savjet niti zamjena za individualnu procjenu ljekara.

Jednom kada dospiju u tijelo, teški metali se ne razgrađuju. Umjesto toga, akumuliraju se u kostima, bubrezima, jetri i reproduktivnim organima, gdje izazivaju oksidativni stres, poremećaje enzima i dugoročna oštećenja tkiva. Kao farmaceut i nutricionista, važno je naglasiti da detoksikacija nije kratkoročni trend, već dugoročna, racionalna nutritivna strategija. U tom kontekstu, mlijeko često neopravdano zanemareno ima jasno definisanu i naučno potvrđenu ulogu.

Mlijeko i kalcij: blokada apsorpcije olova u crijevima

Mlijeko i mliječni proizvodi nisu samo izvor kalcija za zdravlje kostiju; oni predstavljaju funkcionalnu hranu u prevenciji apsorpcije olova. Mehanizam djelovanja temelji se na principu kompetitivne inhibicije.

Olovo se u tankom crijevu apsorbira koristeći iste ili slične transportne puteve kao esencijalni minerali, prvenstveno kalcij, uključujući Divalentni metalni transporter 1 (DMT1). Kada je unos kalcija adekvatan posebno kroz mlijeko, koje osigurava visoku bioraspoloživost kalcija dolazi do konkurencije na nivou crijevne sluznice. U takvim uslovima, kalcij ima prednost, a apsorpcija olova se značajno smanjuje.

Brojne epidemiološke studije potvrđuju da osobe s većim unosom kalcija iz prehrane (uključujući mlijeko i mliječne proizvode) imaju niže koncentracije olova u krvi, naročito djeca, kod kojih je apsorpcija olova izraženija nego kod odraslih .

Posebno je značajna studija provedena na radnicima profesionalno izloženim olovu, u kojoj je konzumacija oko 700 g mlijeka dnevno bila povezana sa smanjenjem neurotoksičnih učinaka olova na periferni nervni sistem. Iako primarni ishod nije bila koncentracija olova u krvi, rezultati jasno ukazuju na biološki zaštitni učinak redovne konzumacije mlijeka u realnim uslovima izloženosti.

Važno: mlijeko ne „izvlači“ olovo iz organizma, ali značajno smanjuje njegov ulazak, što je najefikasnija strategija dugoročne zaštite.

Šta ako postoji intolerancija na laktozu?

Zaštitni učinak mlijeka u kontekstu apsorpcije olova ne zavisi od laktoze, već prvenstveno od kalcija i mliječnih proteina. Zbog toga osobe s intolerancijom na laktozu nisu isključene iz ove nutritivne strategije.

Danas su široko dostupne bezlaktozne (lactose-free) varijante mlijeka i jogurta, u kojima je laktoza enzimski razgrađena, dok sadržaj kalcija ostaje nepromijenjen. Nutritivno gledano, kalcij iz bezlaktoznog mlijeka jednako je bioraspoloživ kao i iz standardnog mlijeka te zadržava sposobnost kompetitivne inhibicije apsorpcije olova.

Osobe s izraženijom intolerancijom mogu koristiti:

• fermentirane mliječne proizvode (jogurt, kefir)
• tvrde sireve s minimalnim sadržajem laktoze

Biljne alternative obogaćene kalcijem mogu biti opcija, ali nemaju isti dokazani protektivni efekat, jer kalcij u njima često ima nižu bioraspoloživost i drugačiju nutritivnu matricu.

Vitamin C: prirodni kelator i podrška eliminaciji

Dok mlijeko djeluje preventivno na nivou apsorpcije, vitamin C (askorbinska kiselina) ima komplementarnu ulogu. On djeluje kao blagi prirodni kelacijski agens, vežući ione teških metala i olakšavajući njihovo izlučivanje putem urina i fecesa.

Eksperimentalne studije pokazuju da suplementacija vitaminom C može ubrzati izlučivanje olova i smanjiti oksidativna oštećenja izazvana njegovim prisustvom u organizmu.

Vitamin E i masti: zaštita staničnih membrana

Teški metali induciraju lipidnu peroksidaciju, proces u kojem slobodni radikali oštećuju ćelijske membrane, naročito u bubrezima i reproduktivnim organima.

Vitamin E, kao ključni antioksidans topiv u mastima, djeluje direktno u membranama ćelija, prekidajući lančane reakcije slobodnih radikala i štiteći integritet tkiva izloženih toksičnom stresu.

B-vitamini i homocistein: skriveni kardiovaskularni rizik

Izloženost olovu i drugim teškim metalima povezuje se s poremećajem metabolizma homocisteina. Povišene vrijednosti homocisteina predstavljaju značajan faktor rizika za kardiovaskularne i cerebrovaskularne bolesti.

Adekvatni unos folata (B9) i vitamina B12 je ključan, a studije pokazuju da suplementacija ovim vitaminima, kao i N-acetilcisteinom (NAC), može pomoći u normalizaciji homocisteina i jačanju antioksidativne zaštite kod osoba izloženih olovu.

Zaključak

U uslovima hronične, niskointenzivne izloženosti teškim metalima, nutritivna prevencija je najefikasnija strategija zaštite. Svakodnevna prehrana treba biti osmišljena kao dugoročna podrška organizmu, a ne kao kratkotrajna „detoks“ intervencija.

Racionalna strategija uključuje:

• mlijeko i jogurt (uključujući bezlaktozne varijante) – za blokadu apsorpcije olova
• vitamin C – za podršku eliminaciji i antioksidativnu zaštitu
• vitamin E i zdrave masti – za očuvanje ćelijskih membrana
• B-vitamine – za regulaciju homocisteina i vaskularnu zaštitu

Prevencija počinje prije nego toksin uđe u organizam, a mlijeko u toj strategiji ima jasno definisano, naučno potvrđeno mjesto.

Reference

1. Al-Attar AM. Antioxidant effect of vitamin E treatment on some heavy metals-induced renal and testicular injuries in male mice. Saudi J Biol Sci. 2011;18(1):63–72.

2. Ledda C, et al. Exposure to Toxic Heavy Metals Can Influence Homocysteine Metabolism? Antioxidants.2019;9(1):30.

3. Kordas K, et al. Nutritional status and diet as predictors of children’s lead concentrations in blood and urine. Environ Int. 2018;111:43–51.

4. Chuang HY, et al. The influence of milk intake on the lead toxicity to the sensory nervous system in lead workers. Neurotoxicology. 2004;25(6):941-9.

5. Lihm H, et al. Vitamin C modulates lead excretion in rats. Anat Cell Biol. 2013;46(4):239–245.

6. Choi JH, Rhee SJ. Effects of vitamin E on renal dysfunction in chronic cadmium-poisoned rats. J Med Food.2003;6:209–215.

7. Yang HS, et al. Effects of α-tocopherol on cadmium-induced toxicity in rat testis and spermatogenesis. J Korean Med Sci. 2006;21:445–451.

8. Kasperczyk S, et al. Effect of N-acetylcysteine administration on homocysteine level... in lead-exposed workers. Toxicol Ind Health. 2016;32:1607–1618.

9. Wang TC, et al. Vitamin B12 and folate deficiency and elevated plasma total homocysteine in workers with chronic exposure to chromate. Occup Environ Med. 2011;68:870–875.

Prevalencija osteoporoze i fraktura kod žena 50+

Razumijevanje osteoporoze ima izuzetan strateški značaj, s obzirom na to da je to klasičan primjer hronične bolesti čiji tok značajno zavisi od faktora ishrane.

Terapijski jaz i ograničen pristup dijagnostici

Unatoč postojanju efikasnih dijagnostičkih alata i terapija, sistemski izazovi u zdravstvu često ograničavaju njihovu primjenu u regiji. Podaci iz izvještaja SCOPE 2021 za Hrvatsku ukazuju na značajan terapijski jaz (treatment gap) od čak 82%. Ovaj alarmantan podatak znači da velika većina žena s visokim rizikom od prijeloma ne prima adekvatnu terapiju, što ukazuje na ograničen pristup dijagnostici i liječenju.

Uloga modifikabilnih faktora rizika

Populacija na Balkanu nosi visok teret modifikabilnih faktora rizika, uključujući pušenje i nutritivne deficite. Upravo identifikacija i korekcija ovih faktora, kao što su ishrana i životni stil, otvara ključne mogućnosti za prevenciju i ciljane intervencije.

Estrogen, crijevni mikrobiom i zdravlje kostiju

Naše shvatanje zdravlja kostiju je evoluiralo prepoznavanjem "crijevno-koštane osovine", dvosmjerne komunikacije između crijevnog mikrobioma i koštanog tkiva putem imunoloških, endokrinih i metaboličkih signala.

Šta je estrobolom i zašto je klinički relevantan

Ključni dio crijevnog mikrobioma koji utječe na zdravlje kostiju je estrobolom. Estrobolom je skup crijevnih bakterijskih gena čiji enzimski proizvodi aktivno metaboliziraju estrogene, direktno utičući na nivo aktivnog hormona u tijelu. Sastav i funkcija estroboloma značajno se oblikuju prehrambenim obrascima, posebno unosom vlakana, polifenola i fermentiranih namirnica.

Enterohepatička cirkulacija estrogena

Biohemijski mehanizam kojim mikrobiota regulira nivoe estrogena je enterohepatička cirkulacija. Estrogeni se u jetri konjugiraju (najčešće s glukuronskom kiselinom) da bi postali topivi u vodi i neaktivni, te se putem žuči izlučuju u crijeva.

β-glukuronidaza kao ključni enzim

U crijevima, bakterije estroboloma koje posjeduju enzim β-glukuronidazu dekonjugiraju estrogen. Time se estrogen vraća u svoj aktivni, slobodni oblik, spreman za reapsorpciju kroz crijevnu sluznicu natrag u krvotok, ponovno postajući sistemski dostupan. Disbioza u postmenopauzi dovodi do smanjene raznolikosti crijevne mikrobiote i manje zastupljenosti bakterija koje proizvode β-glukuronidazu,. Ova kompromitovana enterohepatička cirkulacija rezultira dodatnim smanjenjem nivoa cirkulirajućeg, aktivnog estrogena, što ubrzava gubitak koštane mase.

Nutritivni deficiti kao pokretač gubitka koštane mase

Regionalni nutricionistički deficiti su kritična komponenta "trostruke prijetnje" zdravlju kostiju.

Kalcij – unos, bioraspoloživost i greške u suplementaciji

Kalcij je esencijalni mineral za čvrstoću kostiju. Studija provedena u Sarajevu na ženama u postmenopauzi pokazala je da žene s dijagnosticiranom osteoporozom unose prosječno 967.32 mg kalcija dnevno, dok je preporučeni unos za žene starije od 51 godinu oko 1200 mg dnevno. Suboptimalan unos kalcija predstavlja značajan modifikabilni faktor rizika.

Vitamin D – hipovitaminoza kao regionalni problem

Uloga vitamina D je ključna jer je neophodan za efikasnu apsorpciju kalcija iz crijeva. Epidemiološka analiza provedena na 2483 ispitanika u Bosni i Hercegovini otkrila je da čak 82% ima deficijentan ili insuficijentan nivo vitamina D.

Sinergija kalcija i vitamina D

Kombinacija suboptimalnog unosa kalcija i visoke prevalencije hipovitaminoze D stvara sinergijski faktor rizika za osteoporozu. Nedostatak vitamina D smanjuje sposobnost tijela da apsorbira kalcij, što smanjuje efikasnost čak i granično adekvatnog unosa kalcija.

Funkcionalna hrana i mikrobiom

Ciljane nutritivne intervencije predstavljaju temeljnu komponentu sveobuhvatne strategije za očuvanje zdravlja kostiju.

Suhe šljive i polifenoli – mehanizmi djelovanja

Jednogodišnje kliničko ispitivanje provedeno na osteopeničnim ženama u postmenopauzi pokazalo je da dnevna konzumacija 100 grama suhih šljiva rezultira značajnim povećanjem mineralne gustoće kostiju (BMD) ulne i kralježnice u poređenju s kontrolnom grupom. Ovaj osteoprotektivni učinak pripisuje se visokom sadržaju bioaktivnih polifenola. Oni djeluju kao snažni antioksidansi, smanjujući oksidativni stres i upalu. Ključno je da polifenoli inhibiraju aktivnost osteoklasta (stanica koje razgrađuju kost), smanjujući marker koštane resorpcije TRAP5b.

Ishrana bogata vlaknima i estrobolom

Ishrana bogata vlaknima, polifenolima i fermentiranim namirnicama direktno oblikuje sastav i funkciju estroboloma, čime se mikrobiom povezuje s utjecajem ishrane na metabolizam estrogena i zdravlje kostiju.

Probiotici i zdravlje kostiju

Modulacija crijevne mikrobiote probioticima nameće se kao obećavajuća komplementarna strategija.

Lactobacillus reuteri – šta kažu studije

Probiotik Lactobacillus reuteri ATCC PTA 6475 pokazao je snažne dokaze u pretkliničkim studijama gdje je spriječio gubitak koštane mase u modelima menopauze. Ključni mehanizam djelovanja je supresija osteoklastogeneze smanjenjem ekspresije RANKL, ključnog citokina koji potiče razgradnju kosti,. Klinička, randomizirana studija potvrdila je da ovaj soj značajno smanjuje gubitak koštane mase kod starijih žena s niskom mineralnom gustoćom.

Kada probiotici imaju smisla u praksi

S obzirom na to da su protektivni učinci L. reuteri primijećeni u prisustvu postojećeg upalnog stanja, efikasnost probiotika je najizraženija u kontekstu sistemske upale niskog stupnja, koja je karakteristična za postmenopauzu. Probiotici (npr. sojevi L. reuteri) se mogu razmatrati kao adjuvantna terapija u podršci zdravlju kostiju, posebno kod pacijentica s gastrointestinalnim komorbiditetima ili disbiozom.

Pušenje, disbioza i ubrzani gubitak kosti

Visoka prevalencija pušenja u regiji predstavlja dodatni faktor rizika.

Direktni i indirektni efekti pušenja

Pušenje je dobro poznat faktor rizika za osteoporozu, a studije su pokazale da nepušači imaju značajno manji rizik od razvoja osteoporoze.

Uticaj na mikrobiom i estrogen

Negativni efekti pušenja nadilaze direktan utjecaj na koštani metabolizam. Pušenje dokazano uzrokuje disbiozu, narušavajući ravnotežu crijevne mikrobiote. Ova disbioza može dodatno kompromitirati funkciju estroboloma, smanjujući reapsorpciju estrogena i pogoršavajući gubitak koštane mase u postmenopauzi. Time pušenje djeluje kao dvostruki udarac.

Praktične smjernice u prevenciji osteoporoze utemeljene na dokazima

• Ishrana: Preporuka je unos kalcija svakodnevno (konsultacija sa ljekarom ili farmaceutom). Konzumaciju 50–100 g (5–10 komada) suhih šljiva dnevno (oprez dijabetičari).
• Vitamin D: S obzirom na visoku regionalnu prevalenciji deficita (82%), preporuka je provjeru statusa i suplementaciju (konsultacija s ljekarom ili farmaceutom).
• Prestanak pušenja: Dvostruki negativan utjecaj pušenja – direktno na kosti i indirektno kroz narušavanje crijevne mikrobiote (disbioza).

Racionalan izbor dodataka prehrani

Prioritet se daje proizvodima zasnovanim na bioraspoloživosti i kliničkim dokazima:

• Minerali (Kalcij): Prednost treba dati heliranim oblicima (poput bisglicinata) ili organskim solima (poput citrata) zbog dokazano veće bioraspoloživosti u odnosu na anorganske oblike, što je kritično kod starije populacije,.
• Probiotici: Prioritet se daje proizvodima s klinički ispitanim sojem, prvenstveno Lactobacillus reuteri ATCC PTA 6475, jer su efekti soj-specifični.

Zaključak

Zdravlje kostiju kod žena u postmenopauzi na Balkanu suočava se s "trostrukom prijetnjom" koja proizlazi iz konvergencije endokrinih, nutricionističkih i životnih faktora.Razumijevanje uloge estroboloma i specifičnih regionalnih deficita pretvara ovu prijetnju u trostruku priliku za intervenciju: modulacija mikrobioma, korekcija nutritivnih deficita i promjena životnog stila. Integrativnim pristupom mogu se značajno poboljšati ishode liječenja i kvalitetu života žena u postmenopauzi na Balkanu.

Literatura

1. Kapetanović A, Avdić D. Dietary calcium intake and osteoporosis in postmenopausal women living in Sarajevo area. J Health Sci. 2012;2(2):117-21.

2. Mayo Clinic Staff. Calcium and calcium supplements: Achieving the right balance. Mayo Clinic; 2022 Nov 1.

3. Sokolovic S, Alimanovic-Alagic R, Dzananovic L, et al. Vitamin D status in Bosnia and Herzegovina: the cross-sectional epidemiological analysis. Osteoporos Int. 2017;28(3):1021-5.

4. Hooshmand S, Chai SC, Saadat RL, Payton ME, Brummel-Smith K, Arjmandi BH. Comparative effects of dried plum and dried apple on bone in postmenopausal women. Br J Nutr. 2011;106(6):923-30.

5. Inchingolo F, Inchingolo AM, Piras F, et al. The interaction between gut microbiome and bone health. Curr Opin Endocrinol Diabetes Obes. 2024;31(3):122-30.

6. Hu S, Ding Q, Zhang W, Kang M, Ma J, Zhao L. Gut microbial beta-glucuronidase: a vital regulator in female estrogen metabolism. Gut Microbes. 2023;15(1):2236749.

7. Wang H, Shi F, Zheng L, et al. Gut microbiota has the potential to improve health of menopausal women by regulating estrogen. Front Endocrinol (Lausanne). 2025;16:1562332.

8. Atoum M, Padma KR. Gut microbiota and endocrinological diseases: a bidirectional relationship. Acta Biomed. 2025;96(1):15980.

9. Britton RA, Irwin R, Quach D, et al. Probiotic L. reuteri treatment prevents bone loss in a menopausal ovariectomized mouse model. J Cell Physiol. 2014;229(11):1822-30.

10. Collins FL, Irwin R, Bierhalter H, Schepper J, Britton RA, Parameswaran N, McCabe LR. Lactobacillus reuteri 6475 Increases Bone Density in Intact Females Only under an Inflammatory Setting. PLoS One. 2016;11(4):e0153180.

11. Reitsma MB, Flor LS, Mullany EC, et al. Spatial, temporal, and demographic patterns in prevalence of smoking tobacco use and initiation among young people in 204 countries and territories, 1990–2019. Lancet Planet Health. 2021;5(7):e472-e481.

12. Eurostat. Tobacco consumption statistics. Statistics Explained. May 2022.

13. Franic D, Verdenik I. Risk Factors for Osteoporosis in Postmenopausal Women – from The Point of View of Primary Care Gynecologist. Zdr Varst. 2015;54(1):33-8.

14. Gui X, Yang Z, Li MD. Effect of Cigarette Smoke on Gut Microbiota: State of Knowledge. Front Physiol. 2021;12:673341.

15. International Osteoporosis Foundation. SCOPE 2021: Scorecard for Osteoporosis in Europe - Croatia. 2021.

16. Walker AF, Marakis G, Christie S, Byng M. Mg citrate found more bioavailable than other Mg preparations in a randomised, double-blind study. Magnes Res. 2003;16(3):183-91.

17. Heaney RP, Dowell MS, Bierman J, Hale CA, Bendich A. Absorbability and cost effectiveness in calcium supplementation. J Am Coll Nutr. 2001;20(3):239-46.

18. Nilsson AG, Sundh D, Bäckhed F, Lorentzon M. Lactobacillus reuteri reduces bone loss in older women with low bone mineral density: a randomized, placebo-controlled, double-blind, clinical trial. J Intern Med. 2018;284(3):307-317.

19. Hooshmand S, Kern M, Metti D, Shapses SA, Chai SC, Arjmandi BH. The effect of two doses of dried plum on bone density and bone biomarkers in osteopenic postmenopausal women: a randomized, controlled trial. Osteoporos Int. 2016;27(7):2271-9.

Svi znamo za klasične savjete: uzimajte dovoljno kalcija i vitamina D, budite fizički aktivni, a po potrebi koristite i lijekove. Ipak, sve više pažnje privlači nešto što nam je dostupno u svakoj trgovini – fermentirani mliječni proizvodi, poput probiotičkog jogurta i kefira. Iako na prvu zvuči jednostavno, naučni dokazi pokazuju da je njihova uloga više od opskrbe kalcijem.

Prevencija je ključna – i nikad nije prerano za početak

Kao farmaceut uvijek naglašavam da je prevencija najbolji lijek. Borba protiv osteoporoze ne počinje u 60-ima, već mnogo ranije – malim, zdravim navikama koje gradimo tokom života. Nije riječ o tome da preko noći promijenite sve, već o uvođenju malih, ali značajnih rituala.

Često zaboravljamo da su kosti "živo" tkivo koje se stalno obnavlja. Do 30. godine, naša koštana masa dostiže vrhunac, a nakon toga počinje prirodni gubitak. Zato je svaka zdrava navika, poput one o kojoj danas govorimo, ključna za izgradnju "depozita" u mladosti i usporavanje gubitka u kasnijim godinama. Upravo tu na scenu stupaju fermentirani mliječni proizvodi, a nauka nam pomaže da shvatimo zašto.

Što nam kažu naučna istraživanja?

Iako se često oslanjam na opća znanja, pravi dokazi leže u kliničkim studijama. Evo što kažu neka od relevantnih istraživanja:

• Adolphi et al., 2009 – Konzumacija fermentiranog mlijeka pred spavanje smanjuje noćnu resorpciju kostiju kod žena u postmenopauzi (PubMed).

• Narva et al., 2004 – Mlijeko fermentisano sojem Lactobacillus helveticus povećava apsorpciju kalcija i snižava PTH (Springer).

• Tu et al., 2015 – Šestomjesečna terapija kefir-mlijekom poboljšava mineralnu gustinu kosti i markere remodeliranja (PLOS ONE).

• Ong et al., 2019 – Meta-analiza pokazuje da redovan unos jogurta smanjuje rizik od preloma kuka za 24% (PubMed).

• Biver et al., 2018 – Redovan unos fermentiranih mliječnih proizvoda povezan sa sporijim gubitkom koštane mase (PMC).

• Morato-Martínez et al., 2020 – Funkcionalni fermentirani proizvod obogaćen vitaminima i mineralima održava koštanu masu tokom 6 mjeseci (MDPI).

Ove studije jasno upućuju na to da jogurt i kefir nisu samo ukusni dodatak prehrani, već imaju specifične mehanizme djelovanja.

Kako fermentirani mliječni proizvodi zapravo djeluju na kosti?

Sada dolazimo do onog najzanimljivijeg – kako to tačno funkcionira? Nije riječ samo o kalciju. Ključ leži u složenoj interakciji probiotika, prebiotika i metabolita.

• Poboljšana apsorpcija kalcija: Fermentacijom nastaju takozvani bioaktivni peptidi, poput kazein-fosfopeptida, koji se vežu za kalcij i čine ga lakše dostupnim za apsorpciju u crijevima.

• Regulacija hormona: Probiotici mogu pomoći u snižavanju razine paratiroidnog hormona (PTH), čija povišena razina potiče razgradnju kostiju. Smanjenjem PTH-a, smanjuje se i aktivnost stanica koje razgrađuju kost, takozvanih osteoklasta.

• Zdravlje crijeva: Probiotici iz jogurta i kefira obogaćuju našu crijevnu mikrobiotu. Kada se hrane vlaknima (poput inulina), "dobre" bakterije stvaraju kratkolančane masne kiseline (SCFA). Te kiseline snižavaju pH u crijevima, što dodatno poboljšava apsorpciju kalcija, a usput smanjuju upalu i hrane stanice crijevne sluznice.

• Smanjenje upale: Probiotici mogu smanjiti razinu upalnih citokina (poput IL-6 i TNF-α), što dodatno štiti kosti, budući da kronična upala ubrzava gubitak koštane mase.

Ipak, nisu svi jogurti isti

Važno je znati da standardni jogurti, iako korisni, ne moraju imati isti snažan učinak. Za najbolje rezultate tražite proizvode koji sadrže specifične probiotičke sojeve.

• Lactobacillus helveticus – povezan je sa sniženjem PTH-a.

• Lactobacillus rhamnosus GG i Lactobacillus casei – podržavaju zdravu crijevnu mikrobiotu.

• Bifidobacterium lactis – doprinosi boljoj apsorpciji minerala.

Kefir je tu pravi dragulj jer može sadržavati i do 20 različitih sojeva bakterija i kvasaca, što ga čini iznimno korisnim za crijevni mikrobiom.

Moj savjet za praksu

Na temelju svega navedenog, evo mojih praktičnih preporuka koje možete odmah primijeniti:

1. Uvrstite čašu probiotičkog jogurta ili kefira u svoju večernju rutinu, prije spavanja. Kao što smo vidjeli, to može smanjiti noćnu razgradnju kostiju.

2. Birajte proizvode bez dodanog šećera i provjerite da na deklaraciji piše "sadrži žive kulture".

3. Razmislite o kombiniranju fermentiranih proizvoda s prebioticima, kako biste pojačali djelovanje na crijevnu mikrobiotu. Najveći sadržaj prebiotika se nalazi u malinama, kupinama, jagodama i borovnicama, ali i cikoriji, luku, artičoki.

4. Nikada ne zaboravite na vitamin D i redovnu fizičku aktivnost. To su temelji zdravlja kostiju, a fermentirani proizvodi su odlična nadogradnja.

Zaključno, probiotički jogurti i kefir nisu čaroban lijek za osteoporozu. Oni su jednostavna i naucno utemeljena podrška zdravlju kostiju. Redovna konzumacija, posebno u večernjim satima, može smanjiti razgradnju, poboljšati apsorpciju kalcija i dugoročno smanjiti rizik od osteoporoze.

Mali koraci često čine veliku razliku. Možda je baš ta čaša kefira ili jogurta s malo dodatnih vlakana mali, ali značajan korak prema snažnijim kostima.

Ove aromatične ljepotice nisu samo dio našeg biljnog naslijeđa; one su prava riznica zdravlja, a njihov intenzivan miris koji se širi proplancima pravi je poziv prirode. Želim s vama podijeliti zašto su mi ove biljke toliko važne i kako ih pravilno sakupljati da bismo sačuvali njihovu punu moć.

Berba s poštovanjem: Moj pristup prirodi

Kao neko ko duboko cijeni prirodu i njene darove, uvijek pristupam branju s velikim poštovanjem. Nije dovoljno samo znati prepoznati biljku; ključno je znati kako je ubrati, a da joj ne naškodimo i da omogućimo njen opstanak.

Idealno vrijeme za berbu je upravo sada – krajem jula. Tada su biljke prepune eteričnih ulja, koja su nosioci njihovih ljekovitih svojstava. Uvijek ih berem po suhom, sunčanom vremenu, najbolje ujutro nakon što se rosa potpuno povukla. Zašto? Vlaga može utjecati na kvalitet sušenja i potaknuti razvoj plijesni.

Bitno pravilo koje uvijek pratim: Ne čupam biljku iz korijena! Koristim oštre makazice i nježno odsijecam samo gornji dio biljke u cvatu. Time osiguravam da korijen ostane netaknut i da se biljka može regenerisati i ponovno rasti. To je naš dug prema prirodi i budućim generacijama.

Tajna očuvanja moći: Pravilno sušenje

Branje je tek pola posla; pravilno sušenje je ključno za očuvanje svih ljekovitih svojstava. Ovo je korak gdje se strpljenje zaista isplati.

Nakon berbe, biljke rasprostrim u tankom sloju ili ih vežem u manje snopiće i sušim ih u hladu, na prozračnom mjestu. Nikada ih ne izlažem direktnom suncu ili visokim temperaturama! Zašto? Direktna toplota uništava osjetljiva eterična ulja i druge aktivne komponente, smanjujući potentnost biljke. Želim da se miris i ljekovitost zadrže, a to postižem sporim sušenjem.

Mala biljka, velika moć: Ljekovita svojstva u fokusu

Kao farmaceut, fascinirana sam hemijskim sastavom divljeg origana i majčine dušice. Iako imaju sličnosti, svaka je posebna na svoj način. Obje biljke su bogate fenolnim spojevima poput karvakrola i timola, koji su odgovorni za njihovo izraženo antimikrobno, antioksidativno i protuupalno djelovanje.

• Divlji origano (Origanum vulgare): Prirodni saveznik protiv infekcija Ova biljka je poznata kao snažan prirodni antiseptik. U svojoj praksi često ga preporučujem kod respiratornih infekcija, problema sa sinusima, pa čak i kod gljivičnih infekcija i probavnih tegoba. Eterično ulje origana je izuzetno potentno i koristi se s oprezom, često razrijeđeno, ali njegovi benefiti su zaista impresivni.

• Majčina dušica (Thymus serpyllum): Nježna podrška za cijelu porodicu Majčina dušica je s druge strane, nešto blažeg i nježnijeg djelovanja, što je čini idealnom za djecu i osjetljive osobe. Čaj od majčine dušice je moj omiljeni izbor kada je potrebno umiriti kašalj, olakšati disanje ili jednostavno opustiti se. Njen blagi sedativni efekat i sposobnost da podupre imunitet čine je neizostavnim dijelom moje kućne apoteke.

Gdje u Sarajevu tražim ovo biljno blago?

Imamo sreću da su planinski krajolici oko Sarajeva pravi rasadnici ovog dragocjenog bilja. Proplanci Čavljaka, visoravni Crepoljskog, kao i livade Jahorine obiluju divljim origanom i majčinom dušicom. Rastu na sunčanim, kamenitim terenima, daleko od gradske vreve i zagađenja. Ponekad, dok se penjem, miris njihovih eteričnih ulja osjetim i prije nego što ih ugledam – to je znak da sam na pravom mjestu.

Za mene, berba ljekovitog bilja nije samo hobi – to je način da se povežem s prirodom, da primijenim svoje znanje o farmaciji i nutricionizmu na praktičan način, i da obezbijedim najbolje, prirodne resurse za zdravlje svoje porodice i svih onih kojima je potrebno.

Ako volite prirodu, cijenite zdravlje i želite iskusiti tišinu planinskog povjetarca, toplo vam preporučujem da se upustite u ovu predivnu avanturu. To je savršen spoj korisnog i ugodnog, a istovremeno, to je prilika da iz prve ruke razumijete moć biljnog svijeta koji i danas igra snažnu ulogu u terapiji, prevenciji i očuvanju našeg zdravlja.

Glavni izvor vitamina D jeste hrana animalnog porijekla, i to posebno jaja, masna riba, jetra i maslac. U mlijeku ga prirodno nema, kao i hrani biljnog porijekla.

Nedostatak vitamina D kod djece rezultira pojavom sindroma zvanog rahitis, pri čemu su onemogućeni normalna mineralizacija i rast kostiju. Epifize kostiju nastavljaju rasti, ali ne bivaju pravilno mineralizovane, što dovodi do savijanja dugih kostiju, deformacije koljena i krivljenja kičme. Deficit vitamina D kod odraslih uzrokuje smanjenu resorpciju kalcijuma i fosfora, dovodi do smanjene mineralizacije i gustine kostiju, što rezultuje oboljenjem zvanim osteomalacija. Osteomalacija, posebno kod žena u menopauzi, smanjuje kvalitet života, te može dovesti do određenih fraktura kostiju.

Nedostatak vitamina D povezan je i sa kardiovaskularnim bolestima, uključujući bolest koronarnih arterija, infarkt miokarda, zatajenje srca, kardiomiopatiju, aterosklerozu, hipertenziju i periferne arterijske bolesti. U prilog tome govore studije koje su pokazale da suplementacija vitaminom D, kod kardiovaskularnih bolesnika, dovodi do smanjenja C-reaktivnog proteina (faktor inflamacije), povećane relaksacije glatkih mišića krvnih sudova, smanjene produkcije renina u bubrezima, kao i do smanjenja stope smrtnosti kod pacijenata sa zatajenjem bubrega. Zbog toga se smatra da bi se u budućnosti vitamin D mogao smatrati novim markerom i prediktorom težine kardiovaskularnih bolesti.

Mnogo godina prije, nesvjesno, vitamin D je predstavljao dodatnu terapiju, uz antibiotike, kod osoba oboljelih od tuberkuloze. Kao sastavni dio terapije, u sanatorijumima gdje su bolesnici boravili, bilo je svakodnevno izlaganje suncu, koje je pomagalo bolesnicima na njihovom putu ka izlečenju.

Devedesetih godina prošlog vijeka, sprovedene su studije, koje su ukazale na povećanu incidencu obolijevanja od respiratornih infekcija kod osoba koje su imale niže koncentracije 25-(OH)-D3 u krvi (<30ng/mL). Poznato je da nivoi D vitamina u krvi, zavisno od doba godine, značajno variraju, te da su respiratorne infekcije znatno češće baš u tim periodima kada su koncentracije vitamina D najniže. Shodno tome, dajući terapijske doze vitamina D, uočena je smanjena incidenca obolijevanja od virusa gripe u procentu od čak 42%.

Pozitivni efakat vitamina D na zaštitu organizma od raznoraznih infekcija, ogleda se u njegovom uticaju na urođeni imunološki odgovor, u kom glavnu ulogu imaju makrofazi. Makrofazi, putem toll-like receptora (TLR), prepoznaju lipopolisaharidne komponente bakterija, te dalje putem kaskadnih reakcija dolazi do sinteze katelicidina i β-defenzina, koji imaju antimikrobno dejstvo. Vitamin D, vezujući se za receptore, dovodi do povećane transkripcije gena neophodnih za sintezu katelicidina i β-defenzina, i na taj način podstiče imuni odgovor u borbi protiv raznih infekcija.

U porastu su epidemiološki podaci koji ukazuju na povezanost deficijencije vitamina D i učestalosti autoimunih oboljenja, kao što su multipla skleroza, sistemski eritematoidni lupus, reumatoidni artritis, dijabetes melitus i inflamatorna bolest crijeva. Kod većine osoba oboljelih od navedenih autoimunih oboljenja, uočen je značajan deficit vitamina D, kod kojih je uslijed suplementacije ovim vitaminom, došlo do značajnog poboljšanja simptoma i prognoze daljeg toka bolesti.

Uprkos nedovoljnim dokazima, smatra se da se na suplementiranje ovim vitaminom trebaju podsticati bar osobe koje su pod rizikom od deficijencije, kao što su gojazni, starije osobe, osobe tamne puti, osobe koje nose odjeću koja pokriva veći dio tijela.

Međutim, neželjeni efekti vitamina D su uglavnom posljedica pretjerane suplementacije, jer endogena sinteza u koži je usko regulisana potrebama organizma, dok su koncetracije vitamina D u hrani inače loše. Preporučljivo je osobama koje se duže vrijeme suplementiraju vitaminom D, posebno onim koji uzimaju visoke doze ovog vitamina, provjeravati razinu u organizmu, radi utvrđivanja adekvatne doze.

Prikaz preporučenih dnevnih doza vitamina D u pojedinim zemljama: